17.09.2007., ponedjeljak
Miami, Florida 1969
The Doors su trebali održati koncert u Dinner Key Auditoriumu 1. ožujka 1969. Menadžer Doorsa, Bill Siddons dogovorio se s promoterom Kenom Collierom da će prihvatiti honorar od 25000 dolara umjesto 60% od ulaznica. Collier je na kraju prodao između 8 i 9 tisuća više ulaznica nego što je bilo dogovoreno. Također je i maknuo sjedala da bi što više ljudi stalo u auditorium. Tako je auditorium sagrađen da zadrži 7 tisuća ljudi bio natrpan sa 13 tisuća.
Jim je propustio svoj let za Miami i čekao je drugi avion, pijući u baru na aerodromu. Kad se ukrcao na avion, nastavio je piti. Prilikom presjedanja u New Orleansu opet je propustio let i opet pio dok je čekao. Dok je došao do Miamija bio je potpuno pijan. Kad se popeo na pozornicu jedva je stajao na nogama. Vrijeđao je publiku, počeo bi pjesmu da bi stao nakon par stihova, uzimao je još pića od publike. U jednom trenutku je pitao publiku : “Do you wanna see my cock?” Tada se navodno otkrio na trenutak i nastavio s nastupom.
Sljedeći dan Doorsi su otišli na planirani odmor. Dok su bili izvan zemlje, mediji u Miamiju su se bazirali na navodnom incidentu. Pritisak je bio na lokalnoj policiji. 5. ožujka 1969, Bob Jennings iz ureda državnog odvjetnika uložio je žalbu. Izdan je nalog za uhićenjem Jima Morrisona zbog razvratnog ponašanja, eksponiranja te pijanstva na javnom mjestu.
Jim se predao FBI-u u LA-u 4.4.1969. 9.11.1969. na sudu je izjavio da je nevin. Suđene nije počelo sve do 12.8.1970. Max Fink je bio Jimov branitelj, tužitelj je bio Terrence McWilliams, a sudac je bio MurayGoodman. Saslušano je mnogo svjedoka s obe strane. Većina iskaza je bila kontradiktorna. 20.9.1970, porota je proglasila Jima krivim za eksponiranje i nevinim za pijanstvo i remećenje mira. Pušten je za 50,000 dolara jamčevine i vratio se u Miami 30.10 na izricanje kazne.
Sudac Goodman osudio je Jima na 6 mjeseci rada i 500 $ kazne. Bio bi na uvjetnoj slobodi 2 godine i 4 mjeseca. Njegov odjetnik je odmah uložio žalbu. Do saslušanja, Jim je bio slobodan uz navedenu jamčevinu.
Jim je umro u Parizu, 3.7.1971, prije nego su njegovi problemi sa zakonom rješeni.
|
- 17:58 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
12.07.2007., četvrtak
Zašto je Jim uhićen u New Havenu, Conneticut?
9. prosinca 1967. Doorsi su trebali održati koncert u New Havenu. Jim je navršio 24 godine dan prije. Njegov rođendan nije bio veseo događaj jer je koncert Doorsa 8. prosinca u Troyu, u New Yorku bio veliko razočaranje. Publika nije dobro reagirala na Jima i pljesak poslije koncerta je brzo zamro. U biti, nije uopće bilo bisa. Doorsi su brzo otišli i Jim se odlučio voziti limuzinom do New Yorka, umjesto da ide avionom. Bio je depresivan i nadao se da će publika u New Havenu bolje prihvatiti Doorse.
Publika u New Havenu je čekala u očekivanju da će se dogoditi nešto posebno. Policajci su osiguravali koncert i čuvali su hodnike da nitko ne bi mogao ući u backstage. Prije koncerta, Jim je upoznao djevojku s lokalnog koledža. Htio je razgovarati s njom pa su se smjestili u odjeljak s tuševima pored garderobe. Tada se pojavio policajac. Nije prepoznao Jima kao pjevača Doorsa i rekao im je da odu. Jim je obio. Policajac je ponovio zapovijed, jim je ponovno odbio govoreći policajcu: ''Eat it!'' policajac je izvadio svoj sprej i pružio Jimu još jednu šansu. Jim je odgovorio : ''Last chance to eat it!''. Policajac je izgubio strpljenje i posprejao je Jima u lice.
Jim je vrisnuo od boli. Spotičući se došao je do garderobe, dok su mu iz očiju tekle suze. Bill Siddons, menadžer Doorsa, rekao je policiji koga su upravo posprejali. Policajac koji ga je posprejao, objasnio je da nije prepoznao Jima, ali ga je svejedno htio uhititi. Siddons, bojeći se pobune, koju bi uzrokovalo odvlačenje Jima u zatvor, nagovorio je policiju da ga puste da nastupa. Policija je popustila, a Jim I policajac su se ispričali jedan drugom. Nedugo nakon toga Doorsi su počeli nastup. Publika je bila oduševljena, a Jim je na to odgovorio ponašanjem I skakanjem na pozornici. Publika je podivljala I vičući pratila Jima dok je vrištao riječi pjesme “ When the music’s over”. Pljeskom su pratili svaki Jimov pokret. Zadnja pjesma je bila “Backdoor man”. Tijekom instrumentalne stanke, Jim je počeo razgovarati s publikom. Policajci su okružili pozornicu. Jim je počeo pričati o tome kako je upoznao djevojku prije koncerta. Nastavio je…..
“Počeli smo razgovarati I željeli smo malo privatnosti, pa smo otišli u sobu s tuševima. Nismo ništa radili. Samo stajali ondje I pričali. I onda je ušao jedan mali čovjek, mali čovjek u malom plavom odijelu I malom plavom kapom. Pitao nas je “Što radite ovdje?” “Ništa.” Ali on nije otišao. Samo je stajao ondje. Onda je posegnuo iza leđa I izvadio malu bočicu nečega. Izgledalo je kao pjena za brijanje, a onda mi ju je posprejao u oči. Bio sam slijep tridesetak minuta.”
Nakon ovog govora, Jim je nastavio pjevati pjesmu kad su se svjetla iznenada upalila. Jim je tražio da se ugase. Za nekoliko sekundi, Jima su zgrabila dva policajca. Jim je ponudio mikrofon poručniku Kellyju da kaže što hoće. U trenutku kad je Ray počeo prilaziti, policajci su uzeli mikrofon I počeli odvlačiti Jima sa pozornice. Policija je objavila da je koncert gotov I zatražila da svi odu. Te večeri, Jim Morrison se izrugao I osramotio policiju. Policija to nije htjela trpjeti. Odlučili su pokazati autoritet uhićenjem Jima I pravljenjem scene. Kad su maknuli Jima od pogleda publike, počeli su ga udarati i maltretirati prije nego što su ga odveli u postaju.
Prema službenom policijskom izvješću, Jim je uhićen zbog rabljenja lošeg I prostog jezika dok je prišao seksualno eksplicitnu priču. To je bila potpuno pogrešna informacija. Policija je rekla da su uhitili Jima kad su počeli dobivati pritužbe od publike. Ipak, očito je da je policija bila ljuta I osramoćena, te da su ga uhitili na temelju lažnih optužbi. Fascinantna je usporedba policijskog izvješća I izjava očevidaca. Policija tvrdi da je Jim uhićen zbog neprikladnog nastupa iako je jasno da je jednostavno pričao istinitu priču publici. Jim nije rekako ništa seksualno obsceno. Policija također tvrdi da se Jim opirao uhićenju. No, ima dovoljno svjedoka koji su vidjeli policajce kako tuku Jima, a da se on nije ni obranio. Optužbe su bile izmišljenje kako bi se objasnile ozlijede nanesene Jimu.
Tako je Jim postao prva rock zvijezda uhićena na pozornici, iako policija nije imala nikakvih temelja za optužbe. Nisu mogli priznati u izvješću da su ga uhitili jer ih je osramotio. Očito je da su izmislili optužbe I to je jasno I najobičnijem promatraču. Jedina nit istine je referenca na djevojku. Optužbe su na poslijetku odbačene, no pokazalo se da su najavile tek nadolazeće probleme. Zbog njih je Jim postao vidljiv vlastima I to je postati bolno očito u Miamiju.
Jim nikad nije zaboravio incident u New Havenu. Sjećanje na uhićenje se vidi u pjesmi “Peace Frog”, u stihu “ Blood in the streets in the town of New Haven.”
|
- 19:10 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
03.07.2007., utorak
love him two times, he's gone away.......
Go to ImageShack® to Create your own Slideshow
We miss you Jim. I miss you Jim. You may be gone, but your presence still lingers here, with us. You are in our hearts, and you're in our hearts to stay.....forever. Forever you'll be my guide to the labyrinth. When I met you, I discovered life. Thank you, my muse, thank you, my friend, goodbye......see you on the otherside
|
- 13:21 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
30.06.2007., subota
Tko je Patricia Kennealy i je li bila udana za Jima?
Patricia Kennealy je bila urednica “Jazz I Pop” magazina kad je upoznala Jima, 1969. Upoznala ga je u Plaza hotelu u New Yorku. Patricia nije bila samo urednica magazina nego i aktivna vještica. Pitanje vjenčanja je trn u oku mnogih fanova jer trenutno koristi prezime Morrison. Iako se udala za Jima prema paganskoj ceremoniji, brak nije priznat kao legalan. Patricia je to priznala, ali ustraje na tome da je to bio spiritualni čin između njih dvoje, i mnogi joj fanovi vjeruju i podupiru je. S druge strane, činjenica da Jim nije spomenuo ceremoniju nikome od svojih prijatelja, te da se vratio Pameli I ostao s njom do smrti, podupire suprotno mišljenje da je Jim sudjelovao u ceremoniji iz zabave ( ili da se nije ni dogodila), te da nije shvaćao ozbiljno svoju vezu s Patriciom.
No, tko zna što je tu uopće istina.............
|
- 20:28 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
28.06.2007., četvrtak
Kako je i kada umrla Pamela Courson?
Shot at 2007-06-27
Pamela Susan Courson Morrison umrla je 25. travnja 1974. u svom Hollywoodskom stanu od predoziranja heroinom. Pamelini roditelji prvotno su je namjeravali pokopati s Jimom na Pere-Lachaise-u. pamelin otac je naveo Pere-Lachaise kao mjesto pokopa na smrtovnici. Međutim, zbog prevelikih problema oko prenošenja tijela u stranu zemlju, roditelji su je kremirali, a ostaci su pokopani u Fairhaven Memorial Parku u Santa Ani, California.
|
- 00:07 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
26.06.2007., utorak
Evo me opet.....
Evo me opet.......ipak, riba sam, u prirodi mi je da nestajem pa se ponovno pojavljujem..............
Ne vjerujem da sam nekome posebno nedostajala..... ali eto ja nastavljam nadam se da ću ostat malo duže vremena.........haha.......ali budite spremni na nestanke.........sda mi treba malo vremena da sve to posložim.....u međuvremenu sam imala pad sustava pa mi je pola fileova otišlo u nepovrat........ali ima se još materijala........eto.........što reći.........I'm BACK!!!!!!!!!!
|
- 12:54 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
12.10.2006., četvrtak
greek it is....... for Dionysus
Slijedeće riječi su napisane na Grčkom na Jimovom spomeniku:
KAWA TON /AIMONA EAYTOY
Postoje razni prijevodi ovih riječi, no čini se da imaju istu temu.
„Burn your own demon“ – ( spali svog vlastitog demona)
„Against the devil himself“ – ( protiv vraga samoga)
Faithful to his spirit ( vjeran njegovom duhu)
Zadnje informacije govore da je Jimov otac odgovoran za natpis. Izvješća sugeriraju da je to bolje ikad nego nikad pomirenje sa svojim sinom. 1991, Jimov otac je zamijenio stari spomenik onim s Grčkim natpisom. Čini se da je prijevod pod 3. točan prijevod.
p.s. sorry ljudi, dugo me nije bilo.........
|
- 19:51 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
10.09.2006., nedjelja
Koji je službeni razlog Jimove smrti?
Jim Morrison je pronađen mrtav u kadi oko 5 sati ujutro 3. 7. 1971. 2. 7., Jim i Pamela su otišli u kino. Nakon filma su se vratili u stan, i on je otišao u krevet. Probudio se malo kasnije kašljući i žaleći se na bolove u prsima. Odlučio se okupati. Ujutro, 3.7., pamela je vidjela da je Jim još u kadi. Otišla je u kupaonicu i otkrila da je mrtav. U potvrdi o smrti piše da je umro od srčanih komplikacija. Mislilo se da je ugrušak nastao zbog problema sa dišnim putevima zaustavio njegovo srce. Kasnije se mislilo da je došlo do predoziranja pošto je uzeo heroin misleći da je kokain. Svejedno, nema dokaza za nijednu tvrdnju, a autopsija nikad nije provedena.
Nitko nikad neće saznati. Jim, you remain a mistery.
p.s ovo je bilo jako teško prevodit. Jako teško. Jim rest in peace.
|
- 15:59 -
Komentari (17) -
Isprintaj -
#
01.09.2006., petak
Tko je bila Pamela Courson?
Pamela Susan Courson rođena je 22. 12. 1946. u Weed, Californiji. Upoznala je Jima u Gazzari's clubu u LA-u kad je bio student filmske umjetnosti na UCLA-u
Kad ga je upoznala, imala je 19 godina. Bila je Jimova djevojka 5 godina, sve do njegove smrti 1971. Njihov odnos bi se mogao opisati kao ljubav-mržnja. Duboko su se voljeli, ali su se često svađali i vrijeđali jedno drugo. Ona je bila jedina žena koja mu se mogla i koja mu se i odupirala. Mogla mu je sve servirati kao i on njoj. Oboje su imali veze sa strane, ali su se uvijek na kraju vraćali jedno drugome. Pamela je kasnije preuzela ime Morrison iako se zapravo nikad nije udala za Jima.
|
- 20:24 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
25.08.2006., petak
Koje je knjige poezije Jim napisao?
Morrison, James Douglas. "The Lords". Los Angeles: Western Lithographers,
1969. Private publishing of 100 copies.
Morrison, James Douglas. "The New Creatures". Los Angeles: Western
Lithographers, 1969. Private publishing of 100 copies.
Morrison, James Douglas. "An American Prayer". Los Angeles: Western
Lithographers, 1970. Private publishing of 100 copies.
Morrison, James Douglas. "An American Prayer". New York: Zepplin, 1983.
Morrison, James Douglas. "The Lords & The New Creatures". New York:
Simon and Schuster, 1971.
Morrison, Jim. "The American Night". New York: Villard Books, 1990.
morrison, jim. "wilderness"
|
- 19:20 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
17.08.2006., četvrtak
Koje knjige postoje o Doorsima?
Clarke, Ross. "The Doors. Dance On Fire". Chesington, Surrey:
Castle Communications PLC, 1993.
Dalton, David. "Mr. Mojo Risin', Jim Morrison The Last Holy Fool". London:
Spade & Archer, 1990.
Densmore, John. "Riders On The Storm". New York: Delacorte Press, 1990.
Doe, Andrew, and John Tobler. "The Doors in Their Own Words". London:
Omnibus Press, 1988.
Hopkins, Jerry. "The Lizard King, The Essential Jim Morrison". New York:
Macmillan/Collier Books, 1993.
Hopkins, Jerry and Danny Sugerman. "No One Here Gets Out Alive". New York:
Warner Books, 1980.
(Also available on CD and cassette. Warner Bros. Audio Video Entertainment
Copyright 1995)
Huddleston, Judy. "This Is The End, My Only Friend/Living and Dying With
Jim Morrison". New York: Shapolsky Publishers, 1991.
Jahn, Mike. "Jim Morrison And The Doors". New York: Grosset & Dunlap, 1969.
Jones, Dylan. "Dark Star". London: Bloomsbury Publishing, 1990 (American
edition, New York: Viking, 1991)
Kennealy, Patricia. "Strange Days, My Life With and Without Jim Morrison".
New York: Dutton, 1992.
Lisciandro, Frank. "An Hour for Magic". New York: Delilah Books, 1982.
Lisciandro, Frank. "Morrison, A Feast of Friends". New York:
Warner Books, Inc. 1991.
Lisciandro, Frank, ed. "Wilderness: The Lost Writing of Jim Morrison,
Volume 1". New York: Random House and Vintage Books, 1988.
Mooney, Jim, ed. "Light My Fire". New York: Zepplin, 1978.
Riordan, James and Jerry Prochnicky. "Break on Through, The Life and
Death of Jim Morrison". New York: William Morrow/Quill, 1991.
Ruhlmann, William. "The Doors". London: Bison Books Ltd. 1991.
Seymore, Bob. "The End. The Death of Jim Morrison. London:
Omnibus Press, 1990.
Sugerman, Danny. "The Doors: The Illustrated History". New York: William
Morrow & Co./Quill, 1983.
Sugerman, Danny. "Wonderland Avenue". New York: William Morrow & Co., 1989.
Taylor, Derek. "It Was Twenty Years Ago Today". New York: Fireside
Books, 1987.
Tobler, John and Andrew Doe. "The Doors In Their Own Words". London:
Omnibus Press, 1988.
Fowlie, Wallace. "Rimbaud and Jim Morrison". Duke University Press, 1994.
Crisafulli, Chuck. "Moonlight Drive". Carlton Books Limited, 1995
p.s. ja imam dvije,...... jer toliko ih se i može nać na hrvatskom..........
mogli su barem prevest još koju........ al eto, kad se pruži prilika, uzet ću na engleskom....meni svejedno............pozdrav wild love i arionu
|
- 11:52 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
13.08.2006., nedjelja
albumi..........
THE DOORS ( siječanj 1967)
Break on through/ Soul Kitchen/ The crystal ship/ twentieth century fox/ alabama song (whisky bar)/light my fire/ back door man/ i looked at you/ end of the night/ take it as it comes/ the end
STRANGE DAYS ( listopad 1967)
Strange days/ you're lost little girl/ love me two times/ unhappy girl/ horse latitudes/ moonlight drive/ people are strange/ my eyes have seen you/ i can't see your face in my mind/ when the music's over
WAITING FOR THE SUN ( srpanj 1968)
Hello, i love you/ love street/ not to touch the earth/ summer's almost gone/ wintertime love/ the unknown soldier/ spanish caravan/ my wild love/ we could be so good together/ yes, the river knows/ five to one
THE SOFT PARADE ( srpanj 1969)
Tell all the people/ touch me/ shaman's blues/ do it/ easy ride/ wild child/ runnin' blue/ wishful sinful/ the soft parade
MORRISON HOTEL ( veljača 1970)
Roadhouse blues/ waiting for the sun/ you make me real/ peace frog/ blue Sunday/ ship of fools/ land ho/ the spy/ queen of the highway/ indian summer/ maggie M'gill
LA WOMAN ( travanj 1971)
The changeling/ love her madly/ been down so long/ cars hiss by my window/ LA woman/ l'america/ hyacinth house/ crawling king snake/ the wasp/ riders on the storm/
AN AMERICAN PRAYER ( studeni 1979)
Awake/ ghost song/ dawn's highway/ to come of age/ black polished chrome/ latino chrome/ angels and sailors/ the movie/ curses and invocations/ american night/ roadhouse blues/ lament/ the hitchhiher/ an american prayer/ babylon fading/ bird of prey
( Jimova poezija s kasnije snimljenom glazbom)
|
- 11:17 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
09.08.2006., srijeda
faq vol. 1
1.Tko su bili članovi grupe The Doors?
James Douglas Morrison (b. 8.12.1943, Melbuorne, Florida – d. 3.7.1971 Paris, Francuska)
vokal
Raymond Daniel Manzarek (b. 12,2,1939, Chicago, Illinois)
klavijature
John Paul Densmore (b. 1,12,1944, Santa Monica, Califirnia)
bubnjevi
Robert Alan Krieger (b. 8,1,1946, L.A., California)
gitara
2.Kako su Doorsi dobili ime?
Ime The Doors je bila Jimova ideja, a inspirirano je citatom Williama Blakea: „If the doors of perception were cleansed everything will appear as it is, infinite.“ ( ako su vrata percepcije otvorena, stvari će se pokazati onakvima kakve uistinu i jesu, beskrajne). Jim je i sam volio govoriti: „ There are things known and things unknown, and in between are The Doors“ ( postoje stvari poznate i stvari nepoznate, a između su The Doors).
3. Kako i kada su Doorsi osnovani?
The Doors su osnovani 1965 u Los Angelesu, California. Jim Morrison i Ray Manzarek su se poznavali s UCLA-a gdje su studirali filmsku umjetnost. Ljeti 1965, Ray je bio na plaži Venice kad mu je Jim prišao. Jim je sjeo i stali su pričati o tome kako su proveli ljeto. Jim je rekao da je pisao pjesme. Ray ga je pitao da mu otpjeva jednu. Jim mu je otpjevao par stihova Moonlight Drive-a. Ray je bio impresioniran riječima i predložio je da osnuju rock bend. Jim je rekao da je to bila njegova ideja već dugo vremena.
Prva postava benda bili su Jim i Ray, zajedno s dva Rayeva brata, Jimom i Rickom. Nije bilo basista ni stalnog bubnjara. Jednostavno bi uzeli nekoga kad bi trebali nastupiti. Onda je Ray upoznao Johna u the Third Street Meditation centru u L.A.-u. Obojica su bili učenici Maharishi Manesh Yogija koji je otvorio centar 1965. Ray je pozvao Johna u bend kao stalnog bubnjara. U kasnoj 1965, Rick i Jim Manzarek napustili su bend. Bezuspješno su slali demo snimke, sve dok nisu potpisali za Columbia Records. No, Colubmia Records nija pokazala nikakvo zanimanje za daljnje razvijenje benda. I pored toga, sad su morali zamijeniti Ricka koji je svirao gitaru. Ray se sjetio još jednog tipa iz Maditation centra koji je svirao gitaru. Bio je Johnov prijatelj i zvao se Robby Krieger. Bend je sada bio potpun. Ray Manzarek, John Densmore, Robby Krieger i Jim Morrison postali su The Doors.
|
- 19:34 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
06.08.2006., nedjelja
jim bio
Jim Morrison je rođen 8. prosinca 1943. u Melbournu, Florida. Pohađao je Junior College, Florida University, i na kraju školu filmske umjetnosti na U.C.L.A. Tu je upoznao Raya Manzareka i stvoren je prvi dio legende o Doorsima. Nakon diplomiranja u školi filmske umjetnosti Jim je provodio dane oko Venice Beacha i jednog je dana na plaži sreo Raya. To je mjesto gdje su stvoreni The Doors. Jim je uvijek bio više pjesnik nego pjevač i to je prouzročilo magiju. The Doors su preuzeli Jimovu poeziju i pretvorili je u glazbu.
“Možete reći da je slučajnost to što sam tako idealno pogodan za posao koji radim. To je osjećaj užeta koje je bilo zategnuto 22 godine i odjednom pušteno. Ja sam u prvom redu Amerikanac, u drugom žitelj Kalifornije, u trećem građanin Los Angelesa. Uvijek sam bio privučen idejama o pobuni protiv autoriteta. Sviđaju mi se ideje o kršenju ili slamanju uspostavljenog poretka. Zanima me sve o pobuni, neredu,kaosu – osobito radnje koje mi se čine putem do slobode – vanjska pobuna je način postizanja unutarnje slobode. Radije od počinjanja iznutra, ja počinjem izvana – dolazim do mentalnog kroz fizikalno.”
“Ja sam strijelac – ako astrologija ima ikakve veze s tim – kentaur – lovac – Ali glavna stvar je to što smo mi The Doors. Mi smo s zapada. Cijela stvar je poziv na zapad. Zalazak sunca – to je kraj. Noć – more. Svijet koji mi predlažemo je novi Divlji Zapad. Čulni zli svijet. Čudan i koji progoni, staza sunca, znaš? Do kraja. Bar naš prvi album. Svi smo usredotočeni na kraj zodijaka. Pacifik – nasilje i mir – put između starih i mladih.”
PUNO IME: James Douglas Morrison
DATUM I MJESTO ROĐENJA:8.Prosinca1943. Melbourne, Florida,USA
OSOBNI PODACI:, smeđa kosa,sivo plave oči
MJESTO STANOVANJA:Laurel Canyon, L.A. lijepo noću
POHAĐANE ŠKOLE:St. Petersburg Junior College, Florida univ. U.C.L.A.
BRAČNI STATUS: samac
ULOGA U BENDU:GLavni pjevač
NAJDRAŽE GRUPE: Beach boys, Kinks,Love
NAJDRAŽI PJEVAČ:Sinatra, Presley
NAJDRAŽI GLUMAC/GLUMICA:Jack Palance, Sarah Miles
NAJDRAŽI TV SHOW:vijesti
NAJDRAŽA BOJA: tirkizna
NAJDRAŽA HRANA:meso
HOBI: utrke konja
SPORT: plivanje
ŠTO TRAŽI U DJEVOJCI:kosu, oči, glas, hod
ŠTO VOLIŠ RADITI NA SPOJU: razgovarati
PLANOVI/AMBICIJE: snimati filmove
|
- 19:56 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
05.08.2006., subota
ray bio
Ray Manzarek je rođen 12. veljače 1939. u Chicagu. Otišao je u Los Angeles kad je imao 21 godinu i pohađao školu filmske umjetnosti na U.C.L.A. Bio je suosnivač Doorsa, zajedno s Jimom Morrisonom. Ray je u bendu svirao klavijature i bas. Bio je klasično obučeni pijanist, pod utjecajem jazza, bluesa i rocka.
“Odrastao sam u Chicagu i s 21 godinom otišao u Los Angeles. Moji roditelji su me učili svirati klavir kad sam imao devet ili deset godina. Mrzio sam klavir prve četiri godine – dok nisam naučio svirati – tada je postalo zabavno, a to je bilo baš kad sam prvi put čuo crnačku glazbu. Imao sam 12 ili13 godina, igrao bejzbol na igralištu; netko je na radiju slušao crnačku glazbu. Od tad sam bio ovisan. Slušao sam Ala Bensona i Big Bill Hilla – oni cu bili DJ-ovi u Chicagu. Od tad sam svu glazbu koju sam slušao slušao na radiju. Moje sviranje se promijenilo; pao sam pod utjecaj jazza. Naučio sam svirati stride klavir lijevom rukom, i znao sam da je to to; stvari sa beatom – jazz, blues, rock.”
“U školi me najviše zanimao film. Činilo mi se da kombinira moj interes za dramu, vizualnu umjetnost, glazbu, i novac. Prije nego sam napustio Chicago, bio sam u kazalištu. Ovih dana, mislim da mi želimo da naše kazalište, naša predstava bude veća od života. Mislim da će cjelokupna atmosfera na kraju doći. Vjerojatno će se Cinerama i dalje razvijati.”
“Mislim da su The Doors reprezentativna Američka grupa. Amerika je zemlja u kojoj useljenici asimilaraju, a to smo i mi. Pod utjecajem smo bezbrojnih izvora koje smo spojili, mješajući suprotne stilove u našu vlastitu stvar.Mi smo kao sama država. Amerika autsajderu sigurno djeluje kao besmislena mješavina. Ona je baš kao The Doors. Mi dolazimo iz različitih područja, različitih glazbenih područja. Sastavljeni smo uz mnogo znoja, mnogo borbe. Sve što ljudi kažu o Americi može se reći za The Doors.”
“Svaki od nas je slobodan istraživati i improvizirati unutar strukture. Jim improvizira s riječima.”
PUNO IME:Raymond Daniel Manzarek
DATUM IMJESTO ROĐENJA: 12. veljače 1939, Chicago,Illinois, USA
OSOBNI PODACI: plava kosa, plave oči
OBITELJ: roditelji Raymond i Helen, braća Rick i Jim
MJESTO STANOVANJA: hollywood
POHAĐANE ŠKOLE: UCLA
BRAČNI STATUS: oženjen
INSTRUMENTI: bas, klavir
NAJDRAŽA GRUPA: nema novih dobrih grupa
NAJDRAŽI PJEVAČ: Muddy Waters, Jacques Brel
NAJDRAŽI GLUMAC/GLUMICA: Marlene Dietrich, Orson Welles
NAJDRAŽI TV SHOW: dokumentarci, vijesti, sport
NAJDRAŽA BOJA: plava
NAJDRAŽA HRANA: ostruge, puževi, rebarca
SPORT: tenis, plivanje
ŠTO TRAŽIM U DJEVOJCI: kompatibilnost, realizam
ŠTO VOLIM RAADITI NA SPOJU: večerati, gledati filmove, šetati, ići na plažu
PLANOVI/AMBICIJE: filmovi
|
- 16:21 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
04.08.2006., petak
robby bio
Robby je rođen 8. siječnja 1946. u Los Angelesu, gdje je bio pod utjecajem bluesa, folka, flamenca i rock’n’rolla. Pohađao je UCLA kao i Jim Morrison i Ray Manzarek. Robby je poznavao Raya što ga je dovelo do toga da se pridruži Doorsima. Budući da je napisao mnoge poznate pjesme Doorsa, postao je veoma važna nit.
“Prva glazba koju sam čuo, a koja mi se svidjela bili su Peter and the Wolf. Slučajno sam sjeo na ploču i razbio je( imao sam oko 7 godina). Onda sam počeo slušati rock ‘n’ roll – mnogo sam slušao radio – Fats domino, Elvis, The Platters. Počeo sam surfati s 14 godina. U mojoj kući je bilo mnogo klasične glazbe. Moj otac je volio koračnice. Imao sam klavir kući. s 10 sam godina učio svirati trubu, ali iz toga nije bilo ništa. Onda sam počeo svirati blues na klaviru – bez ikakvih lekcija. Kad sam imao 17 godina, počeo sam sviati gitaru.Koristio sam prijateljevu flamenko gitaru. Uzimao sam satove flamenka nekoliko mjeseci. Prebacivao sam se s folka na flamenko, pa na rock’n’roll. Ploče su me privukle bluesu. Malo novijeg rock’n’rolla, poput Paul Butterfield Blues band. Da Butterfield nije počeo svirati električnu gitaru, ja vjerojatno nikad ne bi ušao u rock’n’roll.”
“Nisam planirao rock’n’roll. Htio sam svirati jazz; upoznao sam neke ljude koji su kombinirali r’n’r i jazz, a ja sam mislio da mogu zaraditi baveći se glazbom. U r’n’r možete shvatiti sve što i u jazzu ili ništa. Nema nikakvih ograničenja osim beata. Imate više slobode nego u bilo čemu drugom osim jazza – koji izumire – što se tiče zarade. U The Doors imamo i glazbenike i pjesnike, a svi poznaju umjetnost ovog drugog, pa možemo napraviti sintezu. U slučaju Tima Buckleya ili Dylana imate ideje samo jednog čovjeka. Mnogi današnji bendovi uopće nisu bendovi. U pravom bendu svi članovi među sobom stvaraju aranžmane.”
PUNO IME: Robert Alan Krieger
DATUM I MJESTO ROĐENJA: 8. siječnja 1946. LA, California,USA
OSOBNI PODACI: smeđa kosa, zelene oči
OBITELJ: roditelji Stu i Marylin, brat Ron
MJESTO STANOVANJA: Laurel Canyon
POHAĐANE ŠKOLE: Uni High, Menlo UCLA, Cal at Santa Barbara.
BRAČNI STATUS: samac
INSTRUMENT: gitara
NAJDRAŽA GRUPA: nijedna
NAJDRAŽI PJEVAČ: Van Morrison, Jimmy Reed, James Brown
NAJDRAŽI GLUMAC: Brondo, WC Fields
NAJDRAŽI TV SHOW: nijedan
NAJDRAŽA BOJA: sve
NAJDRAŽA HRANA: kikiriki
HOBI: glazba
SPORT: surfanje
ŠTO TRAŽIM U DJEVOJCI: dušu
ŠTO RADIM NA SPOJU: što više moguće
PLANOVI/AMBICIJE: producirati
|
- 13:02 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
02.08.2006., srijeda
john bio
John Paul Densmore, rođen 1. prosinca 1944. u Santa Monici u Californiji, je bubnjar i pisac. Pohađao je Santa Monica City College i Cal State Northridge.
“Sviram već šest godina. Učio sam svirati klavir kad sam imao deset godina. Pokušali su me natjerati da sviram Bacha. Pokušavali su dvije godine. Kad sam bio u osnovnoj školi dobio sam svoj prvi set bubnjeva. Svirao sam simfonijsku glazbu u srednjoj školi ( timpane, tubu ), onda sam svirao jazz tri godine. Običavao sam svirati u Comptonu i Topanga Canyonu. Od prošle godine tu je rock’n’roll i ovi kreteni.”
John Densmore je otišao iz svijeta rock’n’rolla u osamdesetima, u svijet plesa i nastupao je s Bess Snyder i Co. radio turneje po Americi dvije godine. 1984. u LA Mama Theatru u New Yorku, debitirao je kao glumac u Skins, predstavi koju jemsam napisao. 1985. dobio je nagradu LA Weekly Theatre za Methusalem. produsera Tima Robbinsa. Predstava Rounds, kojoj je bio su-urednik, dobila je nagradu NAACP 1987.1988 igrao je sporednu ulogu u Band Dreams and Bebop u Gene Dynarski Theatru. Glumio je u mnogim TV showovima a njegove filmske uloge su: Get crazy s MAlcolmom McDowellom, Dudes režirane od PEnelope Spheres, i nedavno The Doors, režiran od Olivera Stonea. Napisao je svoju autobiografiju Riders on the storm, a kao bubnjar i član The Doorsa, primljen je u rock’n’roll kuću slavnih u siječnju prošle godine.
PUNO IME: John Paul Densmore
DATUM I MJESTO ROĐENJA:1. prosinca 1944. Santa Monica.California
OSOBNI PODACI: crna kosa, plave oči
OBITELJ:Roditelji Ray i Margaret, Sestra Ann brat Jim
MJESTO STANOVANJA: 10610 Wilkins Avenue, LA California
ŠKOLE: University high, Santa Monica City coll., LA city coll.,
BRAČNI STATUS: samac
INSTRUMENTI: bubnjevi klavir timpani
NAJDRAŽA GRUPA; beatles
NAJDRAŽI PJEVAČ: Van Morrison, Jimmy Reed
NAJDRAŽI GLUMAC/GLUMICA:Charles Bronson, Claudia Cardinale
NAJDRAŽI TV SHOW: stari filmovi, rock’n’roll emisije
NAJDRAŽA BOJA: plava
NAJDRAŽA HRANA:povrće, kineska, zen makrobiotika, meso riba
HOBI:slušanje glazbe
NAJDRAŽI SPORT: tenis, košarka
ŠTO TRAŽIM U DJEVOJCI: osjećajnost
ŠTO RADIŠ NA 1. SPOJU: razgovaram
PLANOVI/AMBICIJE: glazbena produkcija ili menadžment
|
- 20:21 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
01.08.2006., utorak
the doors bio
prvo...... službene elektrine biografije
The Doors su donekle anomalija u rock panteonu. Nisu bili dio acid-rock pokreta mira i ljubavi u San Franciscu. Nisu imali veze s engleskom invazijom, ili što se toga tiče, konvencionalnom pop glazbom. Čak su i u svom rodnom gradu Los Angelesu smatrani svjetovima daleko od pretežitog folk – rock utjecaja The Byds, Buffalo Springfield i The mamas and the papas.
The Doors nikad nisu sudjelovali ni u kakvom pokretu. Zaista, u razdoblju tolikih karijerista, njihova vizionarska putanja tragala je za orbitom smještenom prilično izvan rock norme. Njihov put je bio vođen izuzetnom grupnom vizijom i odlučnošću da proguraju omotnicu poezije, duhovnosti, razuma i psiho – seksualnog istraživanja u popularnu glazbu što je dalje moguće.
Od svojih početaka tijekom ljeta 1995. na Venice Beach u Californiji, The Doors su uistinu bili bend – inzvanredno stapanje kreativnih energija. Mnogo pozornosti je bilo usmjereno na Jima Morrisona, što njegov izgled i talenti očigledno opravdavaju. Međutim, Jim je bio u potpunosti svjestan da se magija Doorsa nikad ne bi mogla dogoditi bez sretnog spajanja Johna Densmorea, Robbya Kriegera, Raya Manzareka i Jima Morrisona u jednu kreativnu cjelinu.Nije tajna zašto Jim nikad nije odlučio napraviti solo karijeru; tri ostala glazbenika su bila toliko sklona Jimovoj misiji da to uopće nije dolazilo u obzir. Robby Krieger je, na primjer, bio sposoban pisati glazbu i stihove koji su zvučali više Morrisonovi nego sam Morrison. Između ostalih, “ Light my fire”, “ Love me two times” i “Love her madly”.
Postoji velika šansa da bez Kriegera, Manzareka i Densmorea Jimove pjesme ne bi nekad dospjele s papira, na probu, na pozornicu, u studio i, usprkos svemu, k uzastopnim generacijama koje otada otkrivaju The Doors kao “novu” grupu.
Ray Manzarek, klasično obučeni pijanist, odrastao u Chicagu s dubokom ljubavlju prema bluesu, pisao je teme za mnoge pjesme i svirao ne samo pijanističke dionice, več istovremeno ( lijevom rukom) pokretao bend melodički vođenim bas dionicama. John Densmore, jazz bubnjar s nepobjedivom sposobnošću šamaničkog ritma i teatralnog tajminga... neumorni motor benda. Robby Krieger, tajno oružje ze pisanje tekstova, koji je mogao svirati bilo koju gitaru, od klasičnog flamenka do bottle-neck bluesa, stvarajući stilove i zvukove nikad prije čuvene na ovom planetu. I, Jim Morrison, bariton, probrano električni pjesnik s urođenim darom za kompoziciju i dušom mistika. Zajedno, ovi su ljudi oživjeli pjesme Doorsa – bili su jednaki dijelovi glazbenog dijamanta.
Bend je uzeo ime od pjesnika-vizionara-umjetnika Williama Blakea, koji je napisao:” When the doors of perception are cleansed, things will appear to man as they truly are...infinite.” (Kad su vrata percepcije otvorena, stvari će se pred čovjekom pokazati onakve kakve uistinu jesu...neograničene.) Engleski pisac Aldous Huxley je bio dovoljno impresioniran Blakeovim citatom da svoju knjigu naslovi The doors of perception. Morrison je bio toliko povezan s oba djela da je predložio The Doors. Svisu se složili da će to ime, kao i inspiracija za njega, savršeno prenijeti ono što jesu i jasno izraziti ono za što se zalažu.
Grupa je pripisana Electri Recordsu, tada maloj glazbenoj kmpaniji, u srpnju 1996. od Jaca Holzmana, osnivača Electre. Do travnja 1971. The Doors su snimili šest studijskih albuma i dvostruki album live nastupa. Oboje, i The Doors i Electra su postale svjetski poznate institucije.
Neiskazani cilj benda je bio postići glazbenu alkemiju – spojiti rock glazbu s egzistencionalnom poezijom i improvizacijskim kazalištem. Jim je bio uvelike pod utjecajem pjesnika 19. stojeća Arthura Rimbauda i poslušno je prenosio Rimbaudovu filozofiju bendu. Rimbaud je zagovarao “ sistematic rational derangement of all the senses in order to achieve the unknown” ( sustavno racionalno remećenje svih osjetila da bi se dostiglo nepoznato).
Morrison je bio čovjek koji nije htio, nije mogao i nije znao kako kompromitirati sebe ili svoju umjetnost.Bio je spreman ići do kraja ili umrijeti pokušavajući, krajnje ekstatični risk taker. Manzarekov, Kriegerov i Densmoreov doprinos ovom stadiju keativne ekstaze ne smije biti podcijenjen. Da bi glazbena čarolija bila uspješna davali su spremno i velikodušno – snaga improvizacije koja je vodila Morrisona na pozornici tražila je od ostale trojice ne da sviraju samo dogovorene aranžmane, već da savršeno prate Jimove neplanirane kreativne zamisli u jednoj od najtežih glazbenih pothvata – umjetnosti intuitivne pratnje.
Izjava za novine: “ For me, it was never really an act, those so-called performances. It was a life – and – death thing, an attempt to communicate, to involve many people in a private world of thought. ( Za mene, to nikad nije bila gluma, te takozvane performance. To je bila situacija života i smrti, pokušaj komunikacije, uključenja što više ljudi u privatni svijet misli.)
Tijekom kasnih 1960-ih bendovi su pjevali o jubavi i miru, dok je acid prošao. Ali za The Doors je bilo drugačije.Noći su pripadale Panu i Dionizu, bogovima pijanke i preporoda, a pjesme su prizivale njihove snažne strasti – edipska noćna mora u “ The end”, zadihani galop u “Not ot touch the earth”, propast u “Hyacinth house”, ekstaza “Light my fire”, mračni teški prizvuk “Can’t see your face in my mind” i zamamni gubitak svijesti u “Crystal ship”. I kao s Dionizom, Doorsi su se spremno nudili kao žrtvu da budu raskidani, da krvare, da umru, te da budu ponovno rođeni za još jednu noć u još jednom gradu.
Biti pjesnik za Morrisona je značilo više od pisanja pjesama. Značilo je prihvaćanje tragedije koju nam je namijenila sudbina i ispunjavanje te sudbine s zadovoljstvom i plemenitošću.
Na kraju, nakon osvajanja Amerike, okovan od sudova i zakona zemlje koju je volio, pobjegao je u Pariz, tradicionalni dom mnogih umjetnika emigranata, da nastavi svoj život kao pjesnik. Ali njegovo tijelo je bilo previše istrošeno, njegovo srce preslabo: već je vidio i činio i pio previše. Živio je život pod vlastitim uvjetima, reaped the rewards, a sad je došlo vrijeme za naplatu. Njegov duh je bio umoran. Smrt je jednostavno bila bliža i lakša od povratka u Ameriku, k beskrajnom nizu pozornica. Jim Morrison preminuo je u Parizu 3. srpnja 1971. Njegova posljednja želja bila je da bude zapamćen kao pjesnik.
Pamela Morrison je običavala pričati priču iz najranijih dana The Doorsa. Svirali su svoju prvu gažu u klubu The London Fog. To je bio zadnji nastup te večeri i bila su samo tri čovjeka u klubu, dva pijanca i Pamela. Bend je bio usijan. Jm je bijesnio i eksplodirao s nadljudskom strašću – transcedentalna izvedba. Pam je bila zapanjena. Dugo nakon dolaska kući nije mogla govoriti. Jim je upitao: “Što je bilo, dušo?” Pam je odgovorila: “U klubu je bilo troje ljudi za vrijeme nastupa. Ali ti si izgarao kao da nastupaš za tisuće ljudi. Zašto si išao tako daleko, riskirao toliko mnogo za tako sitnu publiku koja je bila jedva svjesna tvoje prisutnosti?”
Jim ju je pogledao i polako odgovorio:”Nikad ne znaš kad nastupaš zadnji put.”
S obzirom na snagu energije koju su Doorsi generirali prije 35 godina taj zadnji nastup je mogao biti nekoliko generacija poslije.
|
- 15:20 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
i'm back!!!!!!!!!!!!
evo me!!! vratila san se... morala sam. nisam mogla više izdržat, falio mi je blog.....još kad sam vidila ovaj dizajn.....
sad moram sve ispočetka, al nema veze, nemojte se ljutit što će se ponavljat oni staari postovi. red je da se krene od početka .........
|
- 00:24 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
